Jučer se naša obitelj povećala za još jednog člana-udomili smo jednog malenog napuštenog štenca.
Još je prava beba,star je svega 2 mjeseca,mješanac,nepoznate pasmine.Jedan veterinar kaže da je križen sa labradorom ,a veterinarka koja nam ga je dala je rekla da se to još nezna jer je jako mali(ja kažem da je "čistokrvni uličar" ali pazim da me na čuje moj sin,ponosni vlasnik psa,koji za njim vrijedno čisti sve što on isprlja...bar zasada-2 dana...).
Plašila sam se da će noću lajati ili cviliti,no on je lijepo spavao i oglasio se oko 5 ujutro,samo se javio da je živ-Ante i ja smo mislili da mu je slabo kad je tako miran čitavu noć.Jako je mali ali jede kao veliki.Stavili smo mu ogrlicu oko vrata i to ga smeta pa ju želi skinuti,stalno sa šapicama pokušava maknuti pa mu skinemo i poslije opet stavimo itd.Čak mislimo da mu možda i neće puno trebati jer ,budući da je tako mala beba,neće se gubiti i bježati daleko od nas.
Trebeli smo ga staviti u box-sve smo pripremili,betonirali stupove,postavili mrežu,vrata,kućicu...a sada je Rain u kući jer je premali pa se plašim da bi prošao kroz kocke boksa.A uostalom,tako je sladak da ga nemam srca po ružnom vremenu staviti u box da tamo bude sam,da ga bude strah i hladno.
Ja sam oduvijek htjela imati psa,a nismo imali te mogućnosti.Evo sada sam ispunila želju mome sinu ( mene nije trebao dugo nagovarati) i sada ćemo zajednički brinuti o nekome kome je naša ljubav potrebna.Draže mi je da sam udomila napuštenog psića nego kupila nekoga sa pedigreom.Oni se uvijek udome vrlo brzo,a ovi mali jadnici često lutaju napušteni i pate.Truditi ćemo se dati mu puno ljubavi i brige,a vjerujemo također da će nam on to vratiti.Ja ću barem imati društvo za šetnju.I moći ću se brinuti za jedno malo stvorenje.
