Moja princeza je daleko od mene,evo prošla je godina dana otkad je nisam vidjela.I vjerovatno neću do proljeća.
Kažu da je dobro.Hoće li me prepoznati kada dođem?Otpjevati ću joj njenu pjesmicu,možda se i nasmije...Vjerujem da su sve princeze koje nisu sa nama sretne.Spokojne u svom miru i svom svijetu.I ne razumiju zašto nam suze same poteku kad o njima mislimo.Možda baš zato imamo svoje prinčeve koji nam na lice vraćaju osmijeh.I neka spavaju na zrnu graška.I neka život bude bajka,počinje...nekad davno,a završava-i živjeli su sretno do kraja života.
Pozdrav svim princezama i prinčevima na svijetu.
subota, 8. studenoga 2008.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar